уторак, 20. март 2018.

NAOČARE








NAOČARE




gluvare
moje naočare
taksijem

zaturene

sasuće ih
ujutro
za žvalavim dispečerima
sa smećem
iskrivljene 
u žardinjeru

dnevna smena će preuzeti
uređen auto
u rentu


rasparen
loman i lomljen
tumarao sam i sam tako
do onog popodneva
onog platana
u parku
gde sam zalegao
da ne budem tražen
ni nađen









понедељак, 1. јануар 2018.

BIOLOŠKI OTPAD (skice ljubavnika v.3 717)










   BIOLOŠKI OTPAD
(skice ljubavnika  v.3 717) 

     



radije no da se stapaju
provaljenim ušćima

ogrešeni u stranim
samotnim
opojno osobenim

otiču
ordinarnim tokovima 
bezbednim uvalama

zbijeni
radije lape
nego se izlivaju

uklonjeni su pomno
nevini svedoci

ambalaže
probranih zalogaja
buteljka s vučicom
ukrasni omoti darova

odneti na deponiju

posteljina promenjena

rublje oprano i složeno

zastori smaknuti
sa štipaljki 

nisu nas zapazili meštani
doušnici ni ugostitelji

ruku pod stolom
orošenih krigli
lanterni

ogledali smo se 
u iluminacijama
   
groznicom tetovirali 

pored drskog
dugog poljupca
na platou

svagdašnji život  
 izgnao je ovaj 

pothranjen ostacima obeda
nebeskim mrvicama
krštenim iz utehe 

ispratio nas
kako smo zaslužili

s trećom stigmom 

dogodine
da je ima u kalendaru
posvojili bi 
nerastumačenu magiju 
što nas je nanovo zaposela 

zateknut
božanski dah

demijurg 
razgnevljen
istim taksistom
na parkingu

poštedeli bi se 
olakih prohteva
gorljivi
slatkorečja
bez smelosti 

u privremenom okrilju
pomazani 
svilasto i lepljivo
srmom
sedefnom paučinom
Šratovskog gaja
(dovoljnim za brvrnaru
i kraljevstvo)
stabla
iznurena sušom
neće maknuti 
dok ih ne saseku
prodaju sirove
budzašto

ne pristoji 
u ovim godinama 
zaljubljeni
da se lažemo

ukorila bi me
uprtim prstom
na dignutu dasku toaleta

ili da sam upravo 
bacio limenku
u kontejner za biološki otpad

zameli smo temeljno
tragove

zagasimo 
pripaljene cigarete

znamo do naših srca
divlje i blago
bolje od ikog

ostalo je  
da ih istrgnemo
još vruća 
položimo u džakove

neka je negde
prisno
nešto naše

makar trune











четвртак, 2. новембар 2017.

52 (skice ljubavnika v.2 716)









            52     
(skice ljubavnika  v.2 716)  

   



Dobro jutro gospo D.

stižu nas 
sopću u trku

lapću eufoniju
kojom smo stasavali

kojom se zazivamo

peti dan 
kako se pribiramo 
prevareni

stisnutih zglobova 
preko stola
počekali smo da
kazaljka zidnog sata
giljotina
razdeli svet
naposletku

odjekne dvaput 
ključaonica
 
lanci sidra
Neraskidivih veza

Pripadanja 

koja to Vera 
će nas iskupiti
vaskrsnuti ?

vrućim vetrom naneti
prožeti časom
dok ne isteknemo
među prstima

fleš u drvetu

kao mali sanduk

kao da bi
zapečatio kletvu
dvoje mrtvorođenih

ako ga konobar baci
u Muru
s vidikovca pivnice
namesto napojnice

izravnali smo naše
s podosta tuđeg 

neukim da odgonetnu
sipke vinjete
u letopisu

epifaniju
ljubavnika od peska

počiva pogranična varoš
i ti
iza zavese
u snu 
mimezi
nastavljaš glasno
što smo otpočinjali
u sofi terase
kraj zaslona ratana
dovršavali skvašeni
na laminatu
kadencama
u šuškavoj krevetnini
do maločas

za prevaljenim drumovima
razorenim barikadama

počiva grad

ponetu
jednom te 
prozvao svojom 

do sledeće oluje
uskovitlanih dina 
solsticijuma

blagoslov im doveka
na potajnom dvorenju
nije do njih
što ga nemamo mi