субота, 10. август 2019.

PODNAPON








PODNAPON




Železnička
godina treća

isti film
isti bioskop

unisoni aplauzi
zakrečene konjušarnice
Marcibanievog dvora

nadasve
saleću te nakeženi - 

Kako je bilo ?

ovo ste mi upriličili ?

sankiloti

karbonske kopije

izgažene novine
valjane košavom

gramom zlata
samopozlaćeni
buljuci nadničara

ponizne kliconoše
pocinkovanog simsa
apsurdniji od saksija
koje ste smenili

(za užinu bi vam se skrunila
celokupna
traljava egzistencija)

besprizorno značajni
dok ste kao ostali

čeda čopora

tako ste to zamislili ?

takav vas ne bih sramotio ?

to je trebalo da prihvatim ?

bez pogovora
zahvalan

kao netopir
tendi
slinavih klima
jalovih reklama
(metalnim trnjem 
nasađenih reklama)
peskiranih biroa
agencija
erkera
floralnih ornamenata
grozdaste cvasti

da gamižem
kao ćorava buba
fugnama poretka
 prigušenom lampionu 

dok ne zabreknu
kućna vrata

da grcam
nad odreskom torte
s prelivom jagoda

      .   
  
neopoziva blenda
sekvencijalnih ekspozicija

zakleta presa štamparije
s lentama patrljaka

dinamo
koji se od sebe napaja
kad napon padne

3/4 zariven projektil

kao starine 
olinjalih šešira
uvoštenog somota 
nehajno pijući

duh Vradžbene Boce

ja ću otkačiti sajlu
žičare predgrađa

pre nego da me
otrovno seme pasulja odnese

(Da, odavna ti slomi jaram svoj,
raskide veze što te vezahu 
i reče: 'Neću da robujem.' )

tada sam već 
omeđio zemlju
na koju sam nabasao

maskirao monoksil
vrbom priobalja

mleo smole i pigmente

pobadao totem

sadio zapis

tesao granit

mumlao himnu -
Non serviam

dizao religiju
 za jednog