SUMRAK U EGZILU
(implozija II)
kad padnu svetla
kao snopovi dugih noževa
pobodeni
s vrha zgrade
dodaćeš
nisku perli
ribareve mreže
pretrpanom depozitorijumu
šišala si me
krojačkim makazama
tvoj klinac je vukao
pramenje po tepihu
pitao da li me čupa
čime sam te dozvao ?
kroz pećinsku bižuteriju
užeglo ozračje
grliš me
u oskudnoj rumeni
kvarcne grejalice
kažeš
Prijaš mi
jedeš mi iz ruke
paziš na
poslednji autobus
dok padaju svetla
sa vrha zgrade
kao
staklasti monoliti sfumata
kao draperije
činova predstave
na koju nismo pozvani
čime sam te dozvao ?
kroz pećinsku bižuteriju
užeglo ozračje
grliš me
u oskudnoj rumeni
kvarcne grejalice
kažeš
Prijaš mi
jedeš mi iz ruke
paziš na
poslednji autobus
dok padaju svetla
sa vrha zgrade
kao
staklasti monoliti sfumata
kao draperije
činova predstave
na koju nismo pozvani